Da li bilo ko od nas, izuzev u snovima, zbilja očekuje ponovni susret sa onima koje predano volimo, čak i kad nas ostave na nekoliko minuta, zbog najbanalnijih dnevnih poslova? Ne, nikako. Kad god nestanu iz vidokruga, duboko u srcu ih smatramo mrtvim. Dato nam je toliko mnogo, razmišljamo, kako u tom slučaju ne očekivati da ćemo potonuti nisko poput Lucifera, opterećeni zapanjujućom pretpostavkom ljubavi?