Palma je uživala ugled svetinje, o čemu postoje zapisi na glinenim pločicama i crteži na kojima je ona predstavljena u vavilonskim i asirskim hramovima, na zidovima bogomolja i gradskim kapijama, na kraljevskim prestolima i krunama. Od urmi su se pravili lekovi i „napitak života“. Hamurabijev zakonik predviđao je novčanu kaznu za svakoga ko bi posekao stablo palme, a jedan drugi član iz njega propisivao je da seljak ne sme zapostaviti palminjak, već da mora bdeti nad njegovim negovanjem i oprašivanjem. Palma je bila simbol i kraljevi bi u ruci nosili palminu granu kao znak pobede i blagoslova.