Igrala je i šah. Stalno je pobeđivala oca. Nema jače emocije od želje za redom, ni dublje tuge od nemogućnosti da se svet uredi. Kretati se poput šahovskih figura.
„Za mene mnogi misle da sam luda samo zato što svakome želim da ugodim“, govorila je majka. „Ali zapamti“ – i ja sam pamtio – „ovaj svet ide napred samo zato što postoje oni koji, po cenu da ih proglase ludim, ne odstupaju od svojih načela. Pa ako je dobrota ludilo, onda neka budem luda.“