Moj ne tako savršeni život

Moj tata voli reći da čovjek ne smije odgristi više nego što može progutati. Ali ja želim golem griz života.

Na sekundu samo tako stojimo bez riječi. Nisam sigurna ni dišem li. Tad Alex podigne ruku kao da mi maše, a ja se okrenem i odvezem. Vjerojatno sam mogla još malo ostati čavrljati, smisliti još nešto za reći o biciklima… ali želim otići dok je sve još savršeno.

I sve to iznova proživjeti u mislima na putu doma.

Moj tata voli reći da čovjek ne smije odgristi više nego što može progutati. Ali ja želim golem griz života. Zato sam i došla ovamo.

Život je ponekad poput klackalice: netko poleti uvis, netko tresne o tlo

Kako si nešto iskusio ako si samo lebdio oko toga?

Ne smijete se opustiti ni na sekundu, jer ako se opustite, netko će vas pregaziti.

Moj tata voli reći da čovjek ne smije odgristi više nego što može progutati. Ali ja želim golem griz života. Zato sam i došla ovamo

Izgledala sam drugačije. Osjećala sam se drugačije. Čak sam se i počela šminkati drugačije, svakoga dana vrlo precizno olovkom ocrtavati usne, iscrtavati oči

Zapitam se bih li to mogla biti ja. Bih li ja mogla biti kao Demeter? Kad napravim sve kako treba, bih li mogla dobiti takav život? Ne mislim samo na ono što posjeduje, nego na to kakva je. Na njezino samopouzdanje.

Sredina je prosinca, ali božićnoj atmosferi ni traga.