»Mora van...« povika sestra, »i to je jedino sredstvo, oče. Moraš se samo potruditi osloboditi pomisli da je to Gregor. Ta prava se naša nesreća sastoji upravo u tome što smo tako dugo u to vjerovali. Ali kako to može biti Gregor? Kada bi to bio Gregor, on bi već odavna uvidio da zajednički život ljudi s takvom životinjom nije moguć te bi bio dragovoljno otišao. Onda ne bismo imali brata, ali bismo mogli dalje živjeti i sačuvati u srcu uspomenu na nj. Ali ovako nas progoni ta životinja, rastjeruje naše stanare, želeći očito da zaposjedne cijeli stan, a mi da spavamo na ulici. »Pogledaj samo«, viknu odjednom djevojka, »opet počinje!« I u stravi, koja je Gregoru bila posve nerazumljiva, sestra, štaviše, ostavi majku te se naprosto odbaci od njene stolice kao da je spremna prije žrtvovati nju nego da ostane u Gregorovoj blizini, te potrča za ocem, koji je uzbuđen samo njenim vladanjem, također ustao te ispred nje upola digao ruke kao da je hoće obraniti.