Što je muškarac bez brkova

nabavila je čak i sobni bicikl, u svijesti Smiljevčana vrlo dekadentan predmet.

Nešto takvo kao nezavisna mlada žena, sveti ideal emancipiranijih ženskih revija, potpuno je oprečno smiljevačkome svjetonazoru. Pridjev nezavisna, koji se inače neobično cijeni i svečano izgovara kada mu slijedi Država Hrvatska, u svim drugim situacijama ovdje je gotovo nepoznat, ne upotrebljava se niti se u skladnoj homogenosti sela primjećuje njegov nedostatak. Ovdašnjem načinu života osobito je pak strano da je netko nezavisan i mlad, kako već u zajedničkim kućanstvima u pravilu žive tri ili čak četiri generacije, gdje neki namaknu i staža za mirovinu a da još nisu otkrili slast zapovjednog urlanja. Činjenica, naposljetku, da je u tome sustavu vrijednosti netko a) nezavisan, b) mlad, pa povrh toga još i c) žena, senzibilnijega bi smiljevačkog didu vjerojatno natjerala da od muke pojede svoju masnu kapu.

Narod tako sklon užasima, međutim, ovaj je put pretjerao

Ja reko: ’Željko, krvi ti Gospine, nemoj mi s takvin nogan gazit po tepihu u spavaćoj sobi!’

I nisu govorili „on je dobar, ali pije“, nego „on pije, ali je dobar“,

Ajde, gukni, golube. Ko ti je to prišaplja?“

Bacio bombu na cestu kojom je u tom trenutku prolazio zglobni autobus gradskog prometa“, oglasio se u tom času Markan sa šanka sladostrasno zgrožen crnom kronikom.

povazdan stoji naslonjen na banak i pije vinjak, premda trgovac kaže da Ivić zapravo pije njegovu krv. I to na slamčicu.

Smiljevo je svjetlosnim godinama daleko od hladnog antiseptičnog svijeta u kojemu nitko ni tuđi ručnik ne bi uzeo

u podne, kada crkveno zvono tako moćno odjekuje da ti se učini da je dragi Bog nebo od lima načinio, a oni što rade u polju objeduju tvrdo kuhana jaja, mladi luk i sir, pancetu i tirolsku, sve prostrto na bijelim kuhinjskim krpama s naslikanim jagodama.