psiholog kod kog je Madlen odlazila promenio je naše mišljenje. Naša deca nam ne pripadaju, mi smo nešto poput uzgajivača biljaka, pomažemo im da porastu. Dete koje potom nastavi svoj put jeste čista nagrada. Naravno, to se ne postiže za jedan dan, teško je kad ga više ne viđaš svakog dana, treba naći drugi smisao života, druge zanimacije, ali sreća je gledati ga kako postaje ispunjen čovek.