sr
Books
Вук Стефановић Караџић

Srpske junačke pesme

Izbor najpoznatijih narodnih epskih pesama koje je sakupio i u više knjiga objavio Vuk Stefanović Karadžić. One predstavljaju dragocenu riznicu srpske istorije, književne tradicije i narodne mudrosti. Svojom originalnošću, poetičnošću i skladom očarale su evropsku literarnu elitu Vukovog vremena, a danas su jedan od najvažnijih segmenata očuvanja i negovanja nacionalnog identiteta.
„Svi pokušaji klasifikacije srpske narodne poezije polaze od Vukove periodizacije i sistematizacije građe. Osnovni Vukovi kriterijumi za podelu vrsta narodne poezije jesu namena, način i okolnosti izvođenja pesama: ’Sve su naše narodne pjesme razdijeljene na pjesme junačke, koje ljudi pjevaju uz gusle, i na ženske, koje pjevaju ne samo žene i đevojke, nego i muškarci, osobito momčad, i to najviše po dvoje u jedan glas.’
Vuk Karadžić u osnovi razvrstava epsku građu prema tematsko-hronološkom kriterijumu na tri grupe: pesme junačke najstarije, do propasti srpske srednjovekovne države u 15. veku (Srpske narodne pjesme, II knjiga), pesme srednjih vremena, o hajdučkim i uskočkim četovanjima do 18. veka (III knjiga) i pesme novijih vremena, o ustaničkim događajima u Srbiji, kao i o crnogorskim borbama za oslobođenje u 18. i 19. veku (IV knjiga).
Osnovni je zadatak epske pesme, još od najstarijih epova čovečanstva, da sačuva spomen o velikim junacima i znamenitim događajima u vremenu i prostoru, i da ih ostavi potomstvu kao svetle primere ’čojstva i junaštva’, koji uz to imaju i agitacioni karakter u svim relevantnim nacionalnim zbivanjima.“
— Iz predgovora prof. dr Boška Suvajdžića
352 бумажные страницы
Издательство
Laguna
Уже прочитали? Что скажете?
👍👎

Цитаты

  • Mita96цитируетвчера
    Када је реч о феномену ауторства, усмена књижевност је књижевност која се одриче појединца, истовремено га промовишући као врховну вредност. Аутор у народној књижевности не постоји због тога што појединац у усменој култури заступа ставове колектива.
  • Mita96цитируетвчера
    Епска песма памти већину чланова „последњих“ Бранковића: Ђурђа и Јерину, султанију Мару, слепог Стефана и Гргура. Веома позитивно је представљена Стефанова жена Анђелија, преподобна мати Ангелина, која се често у усменој традицији помиње и као жена слепог Гргура. Светитељски култ мајке Ангелине и њених потомака Максима и Јована посебно је развијен у сремском манастиру Крушедолу.
  • b8844005039цитирует10 месяцев назад
    „Јао, јадна, худе сам ти среће!

    Да се, јадна, за зелен бор ватим,

    и он би се зелен осушио!“

На полках

fb2epub
Перетащите файлы сюда, не более 5 за один раз