Voli Me, Ne Voli Me

Nije to bio očekivao. Nije očekivao da će biti tako lijepa.

Ljubavi moja,

kad razmišljam o trenucima koji su mi pružili najveće zadovoljstvo: penjanje po neosvojivim liticama, promatranje mjeseca iznad oceana na božićno jutro, prvi put kad je moj pas ugledao snijeg - svi su blijedi u usporedbi s trenutkom u kojem sam pogledao u tvoje oči i otkrio da me voliš.

Ljubavi moja,

u očima svijeta ja sam čudovište, strašno, neopisivo stvorenje. Ja sam ono što mora biti pokopano u neposvećenom tlu, ono od čega žene skrivaju svoje lice iza vela i užasnuti roditelji štite svoju djecu. Ja sam stvor, izopačen i iskvaren, zlo koje živi među ljudskim rodom.

Toliko puta su mi to govorili, glasovi tako glasni i tako mnogobrojni da sam gotovo povjerovao u njih.

Zatim si ti došla u moj život. Ti me gledaš svojim bistrim, sjajnim očima i ja u njima ne mogu vidjeti ni trunke straha. Iza tvog osmijeha ne skriva se ni trag prijetvornosti. Pričaš, dodiruješ moju ruku, govoriš što mora biti i zašto, i ja se opet osjećam normalnim. Ti me podsjećaš da sam čovjek. Ti me podsjećaš na jednu, neospornu istinu.

Ne mogu biti čudovište ako me ti voliš.