Šta je roman do pokušaj da se nekoliko kadrova svakodnevice dovede u uzročno-posledični sled, da se oslobodi priča koja postoji kao što postoji skulptura u komadu neobrađenog kamena. Svako u sebi nosi nevidljivu biblioteku, hor nenapisanih romana.
Katarina Mijovićцитирует2 месяца назад
Čitavog života u slutnji katastrofe, sve što radim jeste pokušaj da se zaštitim od propasti, da pronađem sigurnosnu bravu. Da se sakrijem u samici reda i spokoja.
Katarina Mijovićцитирует2 месяца назад
U besomučnoj trci za lagodnostima i uživanjima, svet se degenerisao obiljem. Nestalo je prošlosti. Niko se više ničega ne seća. Brzina je ukinula pamćenje. Žudnja je slabost. Sećanje je poraz. Sramota je imati neostvarene želje. Bezbrižnost je u zaboravu.
Katarina Mijovićцитирует2 месяца назад
Pisanje nije ništa drugo do dešifrovanje znakova u tkanju svakodnevice.
Katarina Mijovićцитирует2 месяца назад
Mamina strogost bila je posledica njenog straha od sveta. Disciplinom je pokušavala da ostvari sve ono što u životu nije imala. Ljubav, pre svega.
Katarina Mijovićцитирует2 месяца назад
Živeti istovremeno u različitim egzistencijama. Zato pišem, jer samo pisanjem mogu dosegnuti te živote, i na posredan način ih proživeti.
Katarina Mijovićцитирует2 месяца назад
Groblja su u njoj budila pritajenu radost, saznanje o trijumfu reda nad konfuzijom života. Knjige rođenih i umrlih jedina su pouzdana svedočanstva. A sve ono između – period zemaljskog života – muka je jedna velika, sa kojom se najlakše izlazi na kraj tako što se stalno odgađa. Mama je živela jedan odloženi život.
Katarina Mijovićцитирует2 месяца назад
širom tadašnje zemlje, male porodične manufakture danonoćno proizvode vrline i zablude.
Katarina Mijovićцитирует2 месяца назад
Memorija dečaka sačuvala je originale neoštećene jalovim tumačenjima, i tako neraspakovane prenela ih kroz vreme, da bi, u jednom trenutku, sve te nekada nevažne utiske povezala neka druga pamet, stvarajući kompaktnu sliku jednog iščezlog vremena.