Branko Kockica je radio plemenitu televizijsku emisiju. Danas tvrdi da nikad više ne bi radio takvo što jer su mnoga djeca koja su pratila njegovu emisiju postala đubrad. Čovjek je zdvojan, čini mu se da je najbolje godine svoga života potrošio uzalud. Ima i pravo.
Kada vidiš ove današnje idiote, a svi su kao klinci gledali Kockicu, logično se zapitati čemu priča o ljubavi, pravdi i društvenoj solidarnosti kada nam je društvo u kojemu živimo beskrupulozna zajednica egoističnih manijaka. I nije Kockica usamljen. Egzistencijalistička sumnja oduvijek opterećuje ljude. Treba li uopće išta raditi, ikome išta objašnjavati