Sigurna kuća

Obično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Živa žena ne može biti žrtva jer eno je – hoda, diše, nikakva krv joj se ne cijedi niz pleća, modrice su, ako ih je i bilo, sad nevidljive, ima sve udove, oba oka i uha, što je sijala to neka i žanje, ima i gorih stvari od malo nasilja u obitelji. Što te ne ubije, nije te ubilo jer si preživjela.

Trebao ti je netko tko će čitati mimo naslova i između redaka. Ili, još bolje, netko tko neće ni čitati sve što se pisalo o tebi, nego te potražiti i dati ti priliku da žališ za svojim umjesto za njegovim životom. Da taj tvoj život, a ne njegova smrt, nekome bude tema.

Ne shvaćaš da ti je zabranjeno, nego uvjeriš sebe da ti ništa od toga ne treba.

bično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Da sad odjednom nekim čudom postaneš slobodna, više i ne znaš što bi uopće trebala željeti, više i ne znaš što propuštaš jer se ne sjećaš što se sve može propustiti i željeti.

živu može opet zlostavljati, samo te živu može dokrajčiti i nije na tebi da odlučuješ o tome, nije kraj kad ti kažeš da je kraj.

prisiljava te na život jer mu trebaš živa, samo te

kako nekome tko je živ uspijeva biti toliko mrtav.

Ona te jednom sklonila od njega, ali od tebe same nije te mogla skloniti.

Žrtva je uvijek onaj tko je mrtav, čak i ako se onaj tko preživi više ne može smatrati živim.