Šta je ovu nežnu, pažljivu i vrlo inteligentnu mladu ženu privuklo ovakvom muškarcu? Odgovor treba tražiti u vatrenosti s kojom ga je opisala, čak i posle više decenija, i slepoj, autodestruktivnoj prirodi njenog prepuštanja; oni su poveznica sa njenom prošlošću.
Čovek u koga se zaljubila bio je maligna karikatura Meginog oca. Upadljivo je ličio na njega, i fizički i mentalno. „Ličio je pomalo na mog tatu, koji je u tim godinama takođe imao lepo telo“, potvrdila je. Megin otac je igrao bejzbol u nekoj maloj ligi i fizički bio spektakularan primerak svoje vrste, a u mladosti je bio pravi vratolom i imao je u sebi i izvesnu karakternu crtu tiranina. Megina majka, koju je oborio s nogu kao tinejdžerku, za njega se udala sa devetnaest godina, u istom uzrastu kad se njena kćerka zaljubila u svog atletski građenog studenta filozofije. Oba muškarca naređivala su svima u svom životu. Megina skromna majka život je provela pod muževljevom vlašću, ispunjavajući njegove zahteve. Čitava porodica ugađala je njegovim prohtevima i strahovala od njegovog gneva, ali on je umeo da bude i velikodušan i principijelan, što je primetno nedostajalo njegovom mladom supstitutu. Posmatrajući odnos svojih roditelja – budući da je otac kinjio i nju i njenu majku – Megi je preuzela model ponašanja u kom je potisnula sopstvene potrebe, pa ju je privukao muškarac koji je dominirao njom i time potvrdio njeno uverenje da je nesposobna.
Zašto život s ocem, kao i danak koji je takav život uzimao, nije naveo Megi da pobegne od muškarca koji je toliko ličio na njega? Njen doživljaj oca nije bio u celosti toliko loš da bi je sprečio da je privuče neko poput njega – makar ne dok je bila mlada i nesigurna. Njena identifikacija s majkom i njihov blizak odnos takođe su odigrali važnu ulogu pri ovom izboru. Nesvesna potreba da se ponove problematični odnosi iz prošlosti ujedno je i moćna i pritajena; naša prošlost uvek živi u nama i utiče na nas kroz čitav život. Seksualni i emocionalni magnetizam kojim ju je privlačio ovaj muškarac zaveo ju je i nadjačao sve racionalne zamerke koje je možda imala.
Njen otac je, kao i njegov dvojnik, omalovažavao žene u svom životu i radio šta je hteo, kad god je hteo – iako, srećom, drogiranje nije bilo među njegovim porocima. Tek kad je prestala da toleriše ponašanje koje je njena majka nastavila da trpi, Megi je počela da poštuje sebe; i da traži, a onda i nađe, muškarca koji će je ceniti.