Voda je bila njena crkva. Hodajući pustim obalama, dosegnula bi za trenutak onu željenu vibraciju, bez koje nema pristupa sebi. Porazi tada više ne bi bili porazi, već neminovnosti na putu spoznaje. Suočiti se sa sobom, ogoliti se, ne odustajati, hodati, hodati… Kao što je hodala one jeseni kada je oko nje čitav svet tonuo.