„Zapravo sam ga nazvao Spajdermen Džunior, ali Spajdi zvuči slađe. Izlazi, malecki.“ Kaden je protrljao prste i tiho pucnuo jezikom.
Nemoguće!
„Kadene“, upozorila sam ga.
„Šta je bilo?“ Gledao me je namrštenog čela. „Pa uvek si govorila da hoćeš mačku.“
„Ja… šta?“
„Stalno si mi govorila da hoćeš mačku. Pa sam pomislio da ti poklonim Spajdija, koji sad upravo spava, što je glupo. Ali dobro.“ Kaden je ustao i otresao ruke o farmerke. „Provedi me po stanu i pokaži mi sobu, onako baš zvanično.“
Buljila sam u njega. „Ma nije moguće da si ozbiljan“, glasno sam izgovorila svoju misao.