Nora Roberts

Najbolje stvari događaju se kad im čovjek dopusti da se dogode same od sebe.

Nikada te neću preboljeti. Svaku ženu koja bi došla nakon tebe ja bih uspoređivao s tobom -

a ona ti nikada ne bi dorasla. Ne bi imala tvoje lice niti bi bila pametna poput tebe, imala tu čvrstoću ispod sve te uglađenosti. Ne bi postojala nijedna druga.”

Stidljiva je ruža procvjetala.

I sada je spavala u njegovu krevetu udobno se smjestivši. Kao da je ondje i pripadala, pomislio je promatrajući je sanjivim očima. Kao što je izgledala da pripada ovdje dok je posluživala pića u njegovu pubu, dok je radila u svom vrtu ili dok je šetala brdima u pratnji O'Tooleove kuje.

Doista se tako lijepo uklopila u njegov život. I zašto, pitao se, zašto ne bi bila njegov dio? Zašto bi se htjela vratiti u Chicago ako je ovdje sretna i ako je on sretan s njom? Bilo je vrijeme da se oženi i osnuje obitelj, nije li? Ni s jednom to još nije zvučalo tako lijepo i tako primamljujuće kao s Jude.

On je čekao to nešto, nije li? I onda je jedne kišne večeri ona ušetala u njegov pub. To je bilo dovoljno da sudbina preuzme stvar u svoje ruke.

Samo hodati i hodati dok ne poželi sjesti. A zatim sjesti i sjediti sve dok ne poželi ustati. Ta joj je ideja zaokupila misli. Raditi što i kada to želi, vlastitim tempom i na vlastiti način.

"Za neke postoji samo jedan pravi ili prava", uzdahnula je Kathy.

"Samo jedan. Nitko prije ni nitko poslije.

"Ovo je pravo mjesto na kojem se možeš zagledati u svoju dušu i otkriti što je uistinu vrijedno i važno." Oči su mu sada bile boje kobalta. Intenzivne. "I onda odabrati", dodao je. "Moraš dobro odabrati, budući da tvoja odluka neće utjecati samo na tebe."

Kakve koristi ima od svih tih silnih godina teškoga rada i učenja, kad ne može izaći nakraj ni s vlastitom krizom? Slabo samopoštovanje, poljuljan ego, nedostatak povjerenja u vlastitu ženstvenost, nezadovoljstvo karijerom.

Ali što se krilo ispod svega toga? Što je pravi uzrok svemu?

Izgubljeni identitet?

Jednom sam volio djevojku i ponudio joj sve što sam imao, ali zaboravio sam joj prvo ponuditi svoje srce. Zaboravio sam joj reći prave riječi." Kad ju je pogledao, izgledao je manje samouvjereno. "A ženama trebaju riječi, zar ne?"

Riječi su bitne, svakome. Ako nisu izgovorene, ostavljaju praznine." Velike, tamne praznine, pomislila je Jude, i na njihovu mjestu nastaju sumnje i neuspjesi. Neizgovorene riječi mogu boljeti isto koliko i šamar.

Prijateljstvo. Jednostavno tako. Nikoga nije zanimalo gdje je išla u školu, što je bila po zanimanju i gdje je odrasla. Jedino što ih je zanimalo bilo je što je ona, što ima za reći i kako se osjeća.